Osnovni problem građana, od uspostavljanja Europske unije (EU), bili su vrlo strogi zahtjevi za bavljenje profesijom u određenim znanstvenim područima u državama članicama u kojima se želi ostvariti pravo na zapošljavanje, što znači da je bila ograničena sloboda kretanja ljudi i usluga, ukoliko nisu zadovoljene i ispunjene određene zakonske odredbe propisane u državi članici u kojoj se žele ostvariti prava (državi domaćinu). Velik iskorak u olakšavanju kretanja radne snage, samim tim i korištenja njihovih znanja i usluga, učinjen je donošenjem Direktive 2005/36/EC te njezinom modernizacijom Direktiva 2013/55/EU. Ovim dokumentima regulira se pristup tržištima rada drugih država članica na kojima se građani EU bave reguliranim profesijama u zemljama EU. Svaka država zadržava pravo za izradu vlastitog popisa reguliranih profesija, dok navedene direktive objedinjuju sedam zanimanja koja su regulirana u svim državama članicama, a to su: liječnici, medicinske sestre opće njege, stomatolozi, veterinari, babice, farmaceuti i arhitekti.
Navedeni dokumenti prvenstveno uspostavljaju sustav priznavanja reguliranih profesija u Europskoj uniji, koji se pod određenim uvjetima, proširuje i na druge zemlje Europskog ekonomskog prostora (EEA) i na Švicarsku.
Obzirom da Bosna i Hercegovina ima tendenciju rasta potreba za otvaranjem većem tržištu rada te otvaranja i razvoja konkurentnosti svog tržišta, uređenje priznavanja reguliranih profesija je jedno od najvažnijih pitanja kojima se nadležne institucije trebaju baviti u narednom razdoblju.
